Bavljenjem termografijom, vlastitim istraživanjima i primjenom, proučavajući rezultate znanstvenih istraživanja na polju termografije u svim medicinskim granama u svijetu zaključio sam da naši građani ne smiju biti zakinuti za ovu neštetnu, a korisnu dijagnostičku metodu ne isključujući druge sa svim manjkavostima koje imaju. Uostalom danas još ne postoji 100% metoda ranog i sigurnog otkrivanja malignih tumora. “Ništa u medicini nije tako istraženo i pouzdano da se mora smatrati nedodirljivim”, kaže doktor W. Gifford-Jones. “Nije etički prikrivati loše vijesti i loše rezultate koje daje određena metoda lječenja ili dijagnostike”.
Nakon znanstvenog istraživanja povezanosti termografskih nalaza i različitih tipova karcinoma dojke započetog 2008. godine, porastao je moj interes za termografiju, tu dijagnostičku metodu u našem okruženju neopravdano zapostavljenu od dijela stručne javnosti.
Rezultati koje smo dobili u istraživanju jasno su pokazali da je dojka u kojoj se nalazio maligni tumor bila toplija od zdrave dojke kod svih bolesnica. Pokazalo se da veličina tumora nije bila bitna i da su sasvim mali tumori bili sposobni zamjetno podići temperaturu kože dojke u kojoj su se nalazili. Do tada se mislilo da samo veliki tumori u dojci imaju moć podizanja temperature. Za ovu „nelogičnost“ dobili smo odgovor poslije patohistološke i imunohistokemijske analize svakog zloćudnog tumora. Pokazalo se da su ovi mali tumori imali agresivnije i malignije biološke osobine u odnosu na neke velike tumore i da su ih imale uglavnom osobe mlađe životne dobi. Ovo saznanje navelo me na pojačano razmišljanje o korisnosti termografije i mogućnosti da otkrije što je moguće manji tumor koji će u samom početku svog rasta producirati toplinu usljed pojačanog metabolizma, pojačane prokrvljenosti i svih drugih faktora koji se događaju prilikom njegovog agresivnog rasta.
Moć produciranja topline proporcionalna je tumorskoj agresiji, a puno manje njegovoj veličini. Upravo ova sposobnost termografije da registrira vrlo male temperaturne razlike na koži dojke razlikuje termografiju od drugih konvencionalnih metoda koje danas rutinski koristimo u otkrivanju malignih tumora dojke. Klasične dijagnostičke metode (mamografija, ultrazvuk, kompjuterizirana tomografija, magnetska rezonanca) zapažaju morfološke – arhitektonske promjene u dojkama i otkrit će tumor kada dosegne određenu veličinu. Znanstveno je dokazano da tumoru treba 5 – 6 godina rasta da bi dosegnuo veličinu od 1 centimetra.
Medicinska termografija otkriva promjene koje mogu voditi razvoju zdravstvenih problema mnogo prije nego što ugroze zdravlje ili može potvrditi sumnju na promjene otkrivene drugim metodama. Raspodjela temperature na površini tijela rezultat je utjecaja raznih složenih procesa u organizmu čovjeka, kako normalnih – fizioloških tako i nenormalnih – patofizioloških, odnosno bolesnih stanja. Poznavanjem uobičajene temperature te dobivanjem uvida u trenutno stanje, možemo prilično rano otkriti, dijagnosticirati ili pratiti razne patološke poremećaje ili maligne bolesti. Do danas liječnici još uvijek nemaju dovoljno informacija o termovizijskim kamerama treće generacije i novijim, a koje se sastoje u boljim performansama digitalnih zapisa koji omogućuju precizniju medicinsku dijagnostiku i kontrolu učinaka liječenja.
Prezentirat ćemo neke zanimljive termografske nalaze u svrhu dalje edukacije i upoznavanja naših građana s mogućnostima termografije.