Naše tijelo je jedinstveni stroj, dan na upotrebu, a da nije popraćen uputama za upotrebu. Još do prije desetak godina, jedva da ste osim stručnih medicinskih knjiga iz fiziologije, mogli pronaći bilo kakvo štivo o funkcioniranju vlastitog tijela. Danas je na sreću drugačije.
Omogućeno je da se na jednostavan način sazna kako funkcionira aparat sa puno „trikova“. Neću ga nazvati savršenim, jer nije. Naše tijelo zadaje nam i te kakve probleme.
Jedan od takvih problema je stanje kroničnog umora koje napada po nekim istraživanjima i do 80% radno aktivnog stanovništva razvijenih zemalja. Bolest prevažna da bi se o njoj tako malo pisalo, a kada se i piše onda se uglavnom povezuje sa ženskom populacijom. Međutim istina je negdje sasvim drugdje.
U našem tijelu postoje 2 male nadbubrežne žlijezde koje izlučuju hormone potrebne za obranu organizma od vanjskih i unutarnjih patogenih faktora. Kako je naš život postajao sve složeniji i stresniji, i naše žlijezde primoravaju se na više rada. U nemilosrdnoj svakodnevici, okruženi rokovima i borbi sa nadređenima i podređenima, rijetko isključujemo nadbubrežnu žlijezdu. Posebno su sklone tome osobe ženskog spola, majke s djecom, jer niti doma ne nalaze potreban odmor. Nakon radnog mjesta, čeka jedno novo radno polje, protkano još dubljim emocijama i još zahtjevnije.
Od depresije, kroničnih bolova, nesanice, pa do alergija, kožnih promjena, probavnih tegoba, malaksalosti, iscrpljena nadbubrežna žlijezda, prikazuje se na različite načine. Najstrašnije je što se taj poremećaj ne spominje u našim medicinskim knjigama i službena medicina time se ne bavi. Iscrpljena nadbubrežna žlijezda se ne liječi lijekovima i to je ključni zaključak u kojem farmaceutska industrija ne vidi svoj profit, ali se depresija i kronični bolovi, da ne govorimo o alergijama, itekako „isplate“ .
Na svom životnom primjeru vidjela sam što je kronični stres na radnom mjestu učinio za moje zdravlje. Razboljela sam se od upale krvnih žila i zglobova, što sada, a tada nitko nije niti znao niti posumnjao, znam da je posljedica iscrpljene nadbubrežne žlijezde. Moj organizam pokleknuo je pred kroničnim stresom, i tek kada sam se povukla iz patogene sredine, promjenila prehranu i naučila se odmarati, moji simptomi su nestali i to bez primjene farmakološke terapije. Kao liječnik, dobila sam potvrdu da je moja terapija djelovala.
Zvuči prejednostavno, ali zaista je tako. Stanje iscrpljene nadbubrežne žlijezde, u anglosaksonskoj literaturi naziva se „adrenal fatigue“, liječi se kvalitetnim odmaranjem, pravilnom prehranom, laganom tjelovježbom i primjenom tehnika smanjivanja stresa. Zvuči jednostavno, no itekako i ovdje treba računati na stručnu pomoć, ili barem na pomoć iz literature ili interneta, gdje se može saznati jako puno korisnih stvari.
Ljudi koji naporno rade a ne ugađaju svome tijelu, kat tad oboljet će od iscrpljenja nadbubrežne žlijezde. Kako su sve žlijezde u tijelu povezane i kako izlučuju hormone koji su u konstantnoj interakciji, vrlo je vjerojatno da će doći i do drugih bolesti i poremećaja u tijelu. Sve je u organizmu povezano, sve se da uništiti, ali i ozdraviti.
Kako se približava vrijeme godišnjih odmora, dobra je prilika da se započne razmišljati i o nadbubrežnim žlijezdama. Dajte im zamah, odmarajte se, vježajte i jedite zdravo. Savjet za početak: izbacite hranu koja sadržava gluten, to nije dobro niti za jednu žlijezdu u tijelu. Istraživanja su pokazala da se upala štitne žlijezde smanji, kada se iz hrane izbace žitarice koje sadrže gluten. Pokušajte jesti voće, povrće, meso, ribu. To je tzv. paleolitička dijeta koja odmara žlijezde. A mlijeko? Činite dobro svojem tijelu, znači izbacite i njega.