Poliklinika ORLANDO

Posljednje desetljeće probudilo je u nama svjesnost o održivom razvoju i potrebi da sačuvamo zdravu vodu, hranu, zdrave misli, ali i tijelo. U općem naletu zdravoga, želimo se odreći svega što ima prefiks sintetski, što nije »bio» ili barem «eco-friendly».

Pobornici zdravog života traže prirodne preparate za liječenje i skeptični su prema sintetskim lijekovima. Podjednako vrijedi i za hormone. Mnogi ljudi sami radije kupuju preparate koji pospješuju rad hormona i biljnog su porijekla, nego da uzimaju hormon koji im nedostaje, najčešće zbog nedostatka saznanja o porijeklu i nuspojavama. Tko će provjeravati da li hormon štitnjače koji pijemo ima jednaku kemijsku formulu kao i onaj u našem tijelu, pogotovo ako nam kemija nije bila najdraži predmet (a mnogima nije). Tim veću zbrku izazvalo je sve veće zanimanje za bio-identične hormone koji se koriste za hormonalnu nadomjesnu terapiju menopauze. Televizijski «Talk – show» poznate američke glumice, obznanio je mnogim ženama kod nas i u svijetu, da hormoni koje žene najčešće uzimaju nisu bioidentični, nego biorazličiti, te da nemaju isti efekt koji bismo očekivali da proizvedu u našem tijelu. Ako želimo vodu, onda želimo H2O, a ne H2O2, koji se od vode razlikuje samo u jednom kisikovom atomu, ali za razliku od vode, ovaj spoj je peroksid, koji upotrebljavamo npr. za izbjeljivanje kose i nije niti malo benigan. Po tom principu, ako u tijelo unesemo spoj koji je sličan, ali ipak različit od našeg prirodnog hormona, ne znači da će za naše tijelo odigrati pozitivnu rolu.
Na primjer: hormonsko nadomjesno liječenje menopauze bazira se na 2 hormona koja u tijelu nedostaju: 17 beta estradiol i progesteron. U cijeloj našoj farmakološkoj ponudi na žalost takav preparat ne postoji. Doduše, česte su kombinacije bioidentičnog estrogena sa tzv. progestagenom, tvari koja nije progesteron, ali bi trebala djelovati poput njega, kao medroksiprogesteron, didrogesteron, noretisteron, drospirenon. Zadaća kombinacije estrogena i progesterona je uspostavljanje ravnoteže utjecaja na dojke i sluznicu maternice, 2 ciljna organa koje promatramo u nadomjesnom liječenju. Međutim velike studije su pokazale, da progestageni povećavaju rizik za tumor dojke, ali i rizik za moždani udar. Prirodni progesteron širi krvne žile, djeluje vazodilatatorno, a sinteski promijenjena forma žile sužava. Isto tako, ako promatramo razloge zašto bi žene započele uzimanje hormonske nadomjesne terapije, uočavamo da su razlozi uglavnom emotivne prirode: umor, depresija, slabi libido, znojenje, iritabilnost, sklonost svađama, napetost. Manji postotak žena zaista je svjestan da hormoni održavaju gustoću kostiju ili smanjuju kardiovaskularne bolesti, kao i Alzheimerovu bolest. Mnoge žene progestagene ne žele uzimati, jer umjesto da im smanje napetost i otečenost, oni je podržavaju i uzrokuju. Osim toga, zbog negativnih iskustava, pacijentice prekidaju sa uzimanjem jer nisu svjesne da je višak ili manjak hormona u tijelu faktor koji doprinosi nastanku bolesti, a još više njihov disbalans.

Bioidentični hormoni jednaki su našim hormonima i njima pokušavamo balansirati nepravilan odnos progesterona i estrogena. Kada estrogen nadmaši progesteron, nastaju posljedice koje se mogu prevenirati uzimanjem progesterona. To najčešće pogađa žene u tzv. perimenopauzi, vremenu kada još postoji menstruacija, ali se ciklus skrati, nastupa obilno krvarenje, pojavljuju se miomi i ciste dojki ili jajnika. Emotivno stanje perimenopauze možemo nazvati «burnim», jer dominacija estrogena uvodi napetost, razdražljivost, žena se mjenja, zbog čega pati i ona i njena okolina. Nerijetko se razvodi braka događaju upravo u perimenopauzi. A rješenje je uzimanje bioidentičnog progesterona, koji ne samo da djeluje na maternicu, nego i na živčani sustav u cijelosti. Nesanica, tipičan simptom zbog kojeg mnoge žene započnu sa uzimanjem sedativa, idealno reagira na progesteron. Progesteron štiti dojke i maternicu, kao i živčani sustav, jer svaka stanica našeg tijela posjeduje receptor za taj hormon. Progestageni i progestini, sintetske forme, osim djelovanja na maternicu, ne pokazuju druga «dobra» djelovanja progesterona. Zbog toga liječnici koji sugeriraju bioidentične hormone uvijek prepisuju i estrogen i progesteron, radi održavanja pravilnog balansa u tijelu, bez obzira da li žena ima maternicu ili ne. Klasična nadomjesna terapija ženama bez maternice je samo estrogen, zanemaruje pozitivan utjecaj progesterona na ženino zdravlje. Isto tako, uzimanje bioidentičnih hormona nije kontinuirano, nego se imitira prirodni ciklus sa pauzama od par dana, što dodatno stvara faktor sigurnosti i smanjuje rizik pojave polipa, mioma ili cista dojki. I za razliku od standardne nadomjesne terapije koja je uvijek samo preko usta, bioidentični hormoni, a pogotovo estrogen, uzimaju se uvijek u obliku krema ili gelova, dakle kožom. Na taj način nepromijenjeni ulaze u krvotok, kao i naši prirodni hormoni koje jajnik izbacuje u cirkulaciju. Doziranjem preko kože možemo individualizirati dozu prema potrebi pojedine pacijentice, a sve u cilju da se simptomi menopauze svedu na minimum, bez dodatnih rizika. Kako se radi o prirodnim hormonima, nuspojava ne bi trebalo biti, osim možda ako je doza hormona promašena ili je pak preniska. Preduvjet individualne terapije je lako izvediva komunikacija s liječnikom, koji će prema simptomima, zajedno sa pacijentom prilagođavati dozu. U praksi, to i nije tako teško, i mnoge pacijentice vrlo brzo postanu eksperti i točno znaju prepoznati čega im još manjka, a čega imaju previše. Bioidentični hormoni najčešće se dobivaju iz ljekarni koje individualno slažu hormone prema pojedinom pacijentu, ili upotrebom gotovih registriranih preparata koji se prilagođavaju potrebama pacijenata. Na žalost, u Hrvatskoj nemamo registrirani niti jedan preparat u vidu kreme ili gela, ali zainteresirane žene preko svojih veza u inozemstvu dolaze i do takovih preparata. Iako zdravlje ne bi trebalo poznavati granice, bioidentična hormonalna nadomjesna terapija još u potpunosti nije kročila u hrvatsko zdravstvo, jer dostupna je samo rijetkima koji informacije pronalaze preko interneta. Ali kao što isključivo upotrebljavamo bioidentične hormone štitnjače, bioidentične inzuline, hidrokortizone, ne bismo li trebali imati i bioidentične progesterone i estrogene na raspolaganju? Odgovor će nam dati budućnost, a edukacija pacijenata temelj je bolje zdravstvene skrbi, pa i boljih preparata koji trebaju održavati zdravlje bez nuspojava.

Sanja Toljan, dr. med.